Bog, Hrvati i poker aparati

Fjodor Mihajlovič Dostojevski je u romanu „Kockar“ kockare podijelio na dvije vrste. Jedni su oni koji ulažu velike svote novca bez stvarne želje za financijskim profitom. Ono što njih privlači je uzbuđenje i neizvjesnost koju pružaju razni oblici kockarskih aktivnosti. Takvi igrači uživaju u praćenju igre i kada (i ako) izgube, gospodski se nasmiješe i napuštaju rulet, gase livescore.com ili se dižu s barske stolice kakva je obično smještena ispred poker aparata. Druga vrsta su oni koji kockaju samo i isključivo da bi popravili kućni budžet. Takva je većina hrvatskih kockara što je razumljivo s obzirom na ekonomsku krizu i nesrazmjer između plaća i životnih troškova. Mogućnost pretvaranja 10 kuna u 100 je privlačna većini Hrvata, a eventualni gubitak se uvijek može opravdati izjavom da se recesija prebrođuje ulaganjima.

„Šta ćeš niža klasa smo svi, pa se nemremo ni purom častiti, za Božić se napapati.“ (iz Normalnofobije, pjesma „Sad je Božić“)

Dva vjerojatno najpopularnija oblika kockanja u Hrvatskoj su kladionica i ono što se službeno naziva „slot machines.“ Kod nas su poznati pod nazivima poker aparat ako se na njemu igra video poker ili voćkice (ponegdje voće, ako netko zna još neki naziv neka javi) ako se po ekranu vrte plodovi zemlje ili eventualno sličice žaba, kraljeva, dvoraca, čarobnjaka i još koječega. Igra se tako da se pritiskom na tipku okreće nova runda sličica (oni ljeniji mogu uključiti da se vrti automatski te se vratiti za stol i nastaviti piti kavu ili pivu). Nakon toga se treba nadati da će vam spojiti iste slike (ili ponegdje jokere) u određenom nizu (primjer na slici dolje). Ovisno o igri to može biti horizontalno, vodoravno, dijagonalno itd., a osim toga nemaju sve igre isti broj redova i stupaca tako da je tu svašta moguće. Svaka dobitna kombinacija donosi određeni broj kredita koje morate marljivo skupljati ako se nadate da ćete izvući neki novac iz aparata. Za one sklone riziku, svaki dobitak možete uložiti na dvostruko ili ništa. Uglavnom je potrebno pogoditi hoće li aparat izbaciti manju ili veću kartu od sedmice.

Primjer dobitne kombinacije 

Iako bi mnogi rekli kako se u ovakvom tipu igara radi samo i isključivo o sreći, to ne mora nužno biti tako. Promatranjem iskusnih igrača i po njihovim pričama, mogao bih izdvojiti neke taktike. Dakle, prije nego što ubacite novac koji vam je mama dala da imate za burek, vodite računa o sljedećem:

1) Aparati funkcioniraju po principu „prvo jedno vrijeme ne dam nikome, ali onda jednom čovjeku dam sve,“ dakle otprilike kao neke žene. Ako netko pronađe aparat koji se ponaša suprotno, poput tzv. „lakih žena“, neka mi slobodno javi. Uglavnom, poanta je u tome da je potrebno ubaciti određenu količinu novca u aparat da bi on počeo davati (što je još jedna sličnost između aparata i žene). U praksi to znači da ako je netko osvojio veću količinu novca, teško da će oni koji igraju odmah poslije njega učiniti isto. Iskusni igrači zato pitaju konobara (pod uvjetom da ga poznaju) ili nekoga od gostiju je li netko danas dizao lovu i koliko, a ako je odgovor da nije bilo dobitaka, pametno je pitati koliko je ljudi igralo i koliko su novca ubacili. Na taj način znaju imaju li uopće šanse za dobitak ili je bolje novac uložiti u nešto drugo. To nas dovodi do toga da je ključna stvar pogoditi „plodno razdoblje“ ako želite dići novac. Takva okrutna priroda ove igre dovodi do toga da se dogodi situacija u kojoj se ljudi skupe oko čovjeka koji igra (nekad to bude više ljudi nego na prosječnoj utakmici Prve hrvatske nogometne lige) i bez riječi gledaju s podmuklim smješkom na licu dok igrač gubi novac i na taj mu način remete koncentraciju. Stručni naziv za tu pojavu je "fenomen staklenih očiju" (hvala čitatelju S.K.).

2) Neki igrači vole isprobavati igranje na različitim visinama uloga. Ulog se može smanjivati i povećavati tokom igre. On može biti 50 lipa, a može i 50 kuna (a i više, ovisi kako gdje). Naravno da veći ulog znači i veći potencijalni dobitak, ali i mogućnost da vas aparat „pojede.“ Igrači tvrde kako igranje na određenom čipu povećava mogućnost dobitka, tako da valja i to pokušati ako aparat počne uzimati novac ko Slavko Linić.

3) Mnogi iskusni igrači tvrde kako „ima nešto“ u načinu pritiska na tipku. Početnika na aparatu je najlakše prepoznati upravo po tome. Neiskusni mekano pritišću tipku jednim prstom (kao one na mobitelu) dok se iskusni služe udarcima. Neki udaraju prave šamare, dok drugi elegantno lupaju iz zgloba. Svatko ima svoj stil. Bitno je naći tehniku koja vam odgovara i koja vas čini sretnim.

Ako smatrate da je takav tip kocke besmislen te njime samo uzalud gubite vrijeme i novac, tu je kladionica. Po mnogima najpopularniji sport u Hrvatskoj, ali i cijeloj regiji. Tip kocke koji i ja osobno povremeno igram. Moj je favorit zato što potiče razmišljanje, kreativnost i intelektualni razvoj općenito. Kvalitetno klađenje podijeljeno je na nekoliko faza.

Najkorišteniji papiri u Hrvatskoj, uključujući i WC papir

1) Protoklađenje – odnosi se na sve ono što se događa prije ulaska u kladionicu i što vas motivira da uplatite ili ne uplatite tiket. Neki ljudi najprije pogledaju na internetu ili teletekstu kakva je ponuda, nekad znate da se danas igra neka utakmica ili liga pa slažete kombinacije u glavi i slično. Faza koja se ne pojavljuje uvijek u potpunosti, primjerice kad uđete u kladu pa na licu mjesta gledate što ima u ponudi i na osnovu toga odlučujete hoćete li igrati ili ne.

Najpoznatija pjesma o surovosti i nepredvidljivosti kladioničarske igre

2) Klađenje – sama faza biranja kombinacija i određivanja uloga. Ponuda sportova i stvari na koje se možete kladiti je raznovrsna i neki ljudi slažu kombinacije i satima. Neki slažu tiket „po osjećaju“, neki se pretvaraju u sportske analitičare pa slažu po trenutnoj formi i kvaliteti, a neki jednostavno stavljaju što im dođe pod ruku. Koeficijenti se množe međusobno i kasnije s ulogom i tako se dolazi do dobitka. Dakle, na veće uloge se uglavnom stavlja manje parova (iskusna taktika - tzv. "profitabilno klađenje"), a na one socijalne uloge od 10-15 kn uglavnom ide veliki broj parova (amaterska taktika).

3) Postklađenje – sve ono što se događa nakon izlaska iz kladionice, a prije svega praćenje rezultata na teletekstu, livescoru ili uživo, na utakmici ili TV-u. Ono što je činjenica jest da klađenje sport čini puno zanimljivijim. Dovodi vas do toga da npr. navijate za Chelsea protiv Barcelone kao da ste vatreni navijač u prvom redu Stamford Bridgea, a kad Drogba zabije pobjednički gol skačete po kući od oduševljenja (govorim iz osobnog iskustva). Ova faza osim do euforije može dovesti i do agresivnog ponašanja, razbijanja inventara, bacanje nečega u zid ili glasnog psovanja i teških riječi, sve ovisno o konačnim rezultatima.

Primjer postklađenja. Navijanje za virtualnog konja kao da Dinamo rastura Partizan 49:0 u finalu Lige prvaka  

Za kraj bih se htio osvrnuti na ulogu kocke u očuvanju ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske. Kocka je ono što ljudima u ova teška vremena daje nadu u bolje sutra. Tračak svjetla na kraju mračnog tunela ispunjenog nezaposlenošću, malim plaćama, minusima na računima i kreditima. Mnogi se nadaju da će baš sljedeći put ubosti dobar koeficijent na kladionici i zaraditi četveroznamenkastu svotu novca koja će im pomoći da lakše prežive mjesec, tjedan ili dan. Neki se nadaju da će dobiti na kladionici i zaraditi par stotina kuna koje će im omogućiti kvalitetan izlazak na fino mjesto, a ne klošarenje u lokalnoj birtiji ili cuganje Ribara i Sky cole u parku. Mnogim ljudima klađenje daje nadu, a dobitak neizrecivu sreću. Spojimo li to s tradicionalnim tranzicijskim vrijednostima koje propagiraju svaki pokušaj zarade na brz način i s minimalno truda, dolazimo do zaključka da bi zabrana klađenja (i pušenja u kafićima) vjerojatno dovela do državnog udara ili građanskog rata. Nije narod bezveze skovao slogan „Bog, Hrvati i poker aparati.“

Autor: Donx