Krađa je jedna od najpopularnijih aktivnosti u Republici Hrvatskoj. Iako je na razne načine zabranjena zakonom, a jedna od 10 Božjih zapovijedi kaže "ne ukradi", mnogi će Hrvat rado posegnuti za nečim tuđim, iako se često kune u svoje poštenje te se izjašnjava kao veliki vjernik.
Kad se govori o lošem stanju u kojem se država nalazi, najpopularnija je teorija da su za to krivi samo i isključivo pohlepni političari koji pljačkaju nedužni, radišni i pošteni hrvatski narod. Ta teorija pretpostavlja da bi, da nije tih gramzivih političara koje taj isti pošteni narod uporno bira, bili bogata država blagostanja i prosperiteta, u najmanju ruku u rangu Švicarske.
Međutim, često taj isti pripadnik poštenog naroda, koji svakodnevno sere po gramzivim političarima, dijeli s njima poptuno isti kleptomanski mentalitet. On će tako u kladionici elegantno pospremit olovku u džep, u birtiji će se zapisat "u teku" i više se nikad ne pojavit, a ako mu se ukaže prilika, kupit će dijagnozu da je radno nesposoban i otići u penziju s 40 godina da bi ga do kraja života financirali porezni obveznici. Naravno, svakodnevno će se žaliti da mu je penzija mala (zbog koga drugog nego pohlepnih političara), pa neće odbiti neku šljaku na crno s vremena na vrijeme.
Jedina razlika između takvoga pojedinca i "pohlepnog političara", koji mu je glavna meta u birtijskim filozofijama, jest ta da je političar dobio priliku krasti na višoj razini, dok je ovaj osuđen na manji plijen. Onaj koji je dva puta farbao tunele danas bi, da se nije probio u politici, vjerojatno krao olovke iz Supersporta, dok bi onaj opisan u prethodnom odlomku na njegovu mjestu sa zadovoljstvom farbao tunele, radio malverzacije sa zemljištima i bavio se svim ostalim unosnim poslovima koji dolaze s visokim pozicijama. Prilika čini lopova, kaže stara latinska izreka.
Nažalost, ovakav je prevarantski mentalitet prisutan i na ulici. Kao kad pošten čovjek plati porez pa ga nadležne institucije potroše na tankanje Audija A8 i plaće raznoraznih uhljeba, tako i pošten čovjek na ulici ostane zakinut za 20% onog čega je platio. Nažalost, ovakvim nepravdama ne nazire se kraj. Kako o u raspodjeli državnog (dakle našeg) novca, tako i na ulici - oni koji imaju pristup resursima rijetko će propustiti priliku za zloupotrebu položaja. Zato je inicijativa dva mladića s fotografije hvalevrijedna. Iako će ih mnogi proglasiti drogerašima, oni ne shvaćaju kako je ovo zapravo borba za bolje i poštenije društvo u cjelini. Redakcija ovog vebsajta stoga podržava ovakvu i sve slične inicijative!
Hrvati se vole predstavljati kao sportska nacija, a najbolji dokaz koji ide u prilog toj tezi je broj trenirki koje svakodnevno vidimo na ulici. Odjeća tipična za trening je u Hrvatskoj vrlo multifunkcionalna. Čest je izbor za odlazak u birtiju i/ili kladionicu, u njoj se može i u školu ili na faks, a u nekim esktremnim slučajevima čak i u noćni provod. Za mene osobno trenirka simbolizira slobodu. Društvo je u svojim svakodnevnim protokolima vrlo uniformirano i standardizirano. Tako je nepisanim pravilima vrlo strogo propisano kako se treba obući za koju priliku, a nijedna od iole službenih i formalnih situacija ne uključuje trenirku. Iz toga slijedi da ako negdje možeš doći u trenirci, pred tobom nisu nikakve obaveze i odgovornosti; narodski rečeno boli te kurac za sve, slobodan si raditi što god želiš. Osim toga, trenirka omogućuje maksimalnu pokretljivost, baš kao što kaže poznati stih „nosimo trenirku jer u njoj se lakše krećeš, svučeš je dole pa ribi lakše mećeš.“ Dakle, dokazao sam da je trenirka = sloboda.
U dobru i zlu, dok nas smrt ne rastavi - Adidas
Međutim, trenirka nije samo odjevni predmet kao takav. Ona, kao i svaka druga odjeća, govori nešto o nama. Odijevanje je vjerojatno najpopularniji način izražavanja jer ga koriste svi, osim eventualno nekih plemena u Africi čiji pripadnici trče uokolo goli, s eventualno nekakvim listom koji prekriva strateške dijelove. Zato je bitno znati što koja trenirka simbolizira, a najbolji način za to je povlačenje paralela s drugim bitnim statusnim simbolom – automobilima.
Adidas – BMW, Mercedes, Audi
Ako kupnjom auta želiš dobiti respekt šire populacije, neki od tri spomenuta proizvođača su siguran odabir. Automobilsko sveto trojstvo, njime pokazujemo da smo bolji od običnih smrtnika u Škodama i Kiama. Slično je i s trenirkama. Adidas je jednostavno igra na sigurno u rangu klađenja protiv Dinama u Ligi prvaka. Razlog tome je što sa spomenutim autima dijeli tri bitna faktora:
1.Njemačko je, dakle kvalitetno
2.Najčešće dolaze u crnoj boji
3.Imaju prepoznatljiv logo – Mercedesov nišan, BMW-ov propeler, Audijevi krugovi i Adidasove tri crte
U susjednoj Srbiji je kult Adidasa toliko jak da nije zaobišao ni predsjednika
Nike – Honda Civic Type R
Usporedba Nikea i Honde se na prvi pogled možda ne čini logičnom, ali pokušat ću argumentirati svoj izbor. Civic Type R je sportski model atraktivnog dizajna i odličnih voznih karakteristika, a pritom i prilično skup. Međutim, u odnosu na spomenute njemačke aute često otvara neka pitanja. Mnogi će tako reći „brutalna ti je ovaj Hondica, ali mogo si za te pare kupit nekog poštenog BMW-a.“ Isto je i s trenirkama. Svi će se složiti da je Nike odličan, ali uvijek će se naći netko tko će reći „ma jebeš to, trebo si uzet Adidas.“
Reebok – Volkswagen
Iako nije na glasu kao Adidas ili Nike, Reebok je i dalje poznata marka. Takav je i VW – ništa posebno, ali obavlja posao. Brend za poštenog radnog čovjeka koji plaća porez i ne spaja praznike s vikendima.
Eurosport – Opel Kadett
Kao čovjeku u ranim dvadesetima, prve asocijacije na devedesete su mi rat, Tuđman, Canjuga, Svjetsko prvenstvo '98. i Eurosport trenirke. Međutim, sjećam ih se i kao desetljeća u kojem su cestama vladali auti poput Kadetta. Iz današnje perspektive Eurosport trenirke i Kadetti su fosili iz nekog dalekog, izgubljenog vremena kojeg se sjećamo u magli kada netko spomene riječi „pretvorba i privatizacija.“ Kad generacije rođene nakon Tuđmana vide Kadetta na cesti, vjerojatno će reći nešto tipa „daj pogledaj kakav treš auto,“ na što će njihovi roditelji odgovoriti „kako je to nekada bio vrlo popularan auto,“ što će im izmamiti osmjeh na lice jer će se sjetiti vremena kada su bili mladi i bezbrižni. Tako je i s Eurosport trenirkama. Danas djeluju smiješno, ali činjenica je da su ih ljudi nekada masovno nosili.
Ikona 90-ih u rangu pretvorbe i privatizacije
Sergio Tacchini – Alfa Romeo
Za Alfu se kaže da je auto koji se kupuje srcem, a ne mozgom. Iako će vjerojatno nešto krepat nakon 100 kilometara, tih 100 kilometara će biti ultimativno vozačko iskustvo kakvo vozači drugih auta nikada neće iskusiti. Glavni adut Alfe je vrhunski talijanski dizajn, jednako kao i u slučaju Sergija Tachinnija. Ako si barem jednom ušetao u kladionicu ko gospodin u ST trenirci i pun sampouzdanja uplatio pare na singapursku ligu uz namigivanje zaposlenici, kupovina se isplatila. Njome pokazuješ da si individualac slobodnog duha, za razliku od stada vjernog Adidasu sve dok ih smrt ne rastavi.
Na balkanskim cestama se može vidjeti sve i svašta, od motokultivatora i zaprežnih kola pa sve do Bmw-a, Mečki i Audija. Međutim, posebno mjesto u našim srcima zauzimaju auti koji "imaju dušu." Cilj teksta je predstaviti ultimativne balkanske aute.
Zastava 101
Svi vozači Stojadina koje znam su totalni manijaci. Pitanje: Je li to zbog toga što su vlasnici Zastave 101 ili samo manijaci kupuju Zastavu 101? Odgovor: Sve od navedenog. Ima nešto u tom autu što čovjeka tjera da nagazi gas ko Zlatan Ibrahimović Lovrenovu glavu i ulijeće u zavoje brzinama pri kojem centrifugalna i centripetalna sila čupaju siceve iz ležišta i tjeraju srce u grlo, pri čemu 101 u imenu vjerojatno označava kaznene bodove. Dodatan plus: 5 vrata, rijetkost za jako nisku cijenu po kojoj se prodavao.
Yugo 45
Konstruiran na sličan način i jednako kvalitetno kao SFRJ, Yugo 45 nije bio auto koji se vozi iz ljubavi nego iz prijeke potrebe. Socijalistički materijali, socijalistički dizajn i socijalističko ime. Plasiran je i na tržište SAD-a, ne samo kao pristupačan kompaktni automobil već i kao tajno oružje u borbi protiv kapitalizma. Prvu je žrtvu (ako ne računamo sve kupce) odnio 1989. kada ga je vjetar odnio s mosta na jezeru Michigan. Vozačica je umrla, a s njom i Yugova prekomorska budućnost. Proglašen je najgorim autom svih vremena, i postao predmet sprdnje ljudi širom svijeta.
Wartburg limuzina i plavi Trabant (uz čitanje se preporuča slušati Atheist Rap)
“Wartburg limuzina najduža mašina
Četiri metra lima i pet meteri dima”
Gornja reklama ilustrira kako je Wartburg najbolji auto za prevoženje 57 nogometnih lopti. Imao je i branik od betona, mekana sjedišta i motor iz kojeg sukljaju plamenovi. Izgubiti se niste mogli jer mu je iz auspuha stalno curila neka mast. Ako to nije dovoljno da ovaj auto bude proglašen najboljim, što je?
Sjajna pjesma o Wartburgu
Očito su svi kvalitetni materijali potrošeni na Berlinski zid, željeznu zavjesu i Wartburg, jer je Trabant sastavljen od kartona i plastike lijepljenih žvakaćom gumom, aka Duroplasta. Ušao u izbor 50 najgorih auta svih vremena, ali unatoč tome jedan je od popularnijih auta za tuning u srednjoj Europi, a najpopularnija modifikacija je ugrađivanje motora iz Suzuki Hayabuse. Nije ga dobro ostavljati kraj svinjca, napravljen je od jestivog materijala.
Mercedes S “Genšer”
Dobio ime po njemačkom ministru vanjskih poslova Hansu Dietrichu Genscheru, koji je od doba osamostaljivanja Hrvatske bio toliko omiljen u narodu da smo sve što je on koristio prozivali “Genšer”, od žute veste do crnog Mercedesa. Velik, jak i lijep, utjelovljuje (zapadnu) Njemačku efikasnost i superiornost. U 90-ima je svaki ratni profiter, ministar, direktor ZET-a ili Čistoće koji je držao do sebe imao jednog ili više takvih.
Golf 1 i 2
U prvoj polovici sedamdesetih su inženjeri iz Wolfsburga odlučili stati na kraj općeprihvaćenom narodnom vjerovanju kako ništa nije vječno. Kao rezultat toga rada 1974. je nastao Golf, ultimativni balkanski auto kojega je moguće sresti na cestama od Vardara pa sve do Triglava. Mnogi vozači ove ikone njemačke autoindustrije tvrde da je doslovno vječan, da se ne kvari doslovno nikad, te da mu je pola milijuna kilometara samo zagrijavanje.
Osim u Njemačkoj, proizvodili su se i u Sarajevu i ti su modeli u narodu često poznati kao „Tasovci“ (TAS – Tvornica auta Sarajevo), dok se one proizvedene u Njemačkoj često naziva „Švabama.“ Neravne balkanske ceste pune rupa su kao stvorene za Golfa koji sve prepreke na cesti savladava bez muke – bile to rupe, pola metra snijega ili susjedov pas. Simbolizira njemački borbeni duh koji ne prihvaća odustajanje ma koliko teška situacija bila.
Auto za sve potrebe, pa tako i prijevoz najnovije krave
Opel Calibra
Poznat je kao „narodni Ferrari“, kad je proizveden imao je najbolju aerodinamiku na svijetu. To znači da je otpor zraka gotovo zanemariv zbog čega Calibra doslovno ide kao metak i jede cestu ko Bandić snijeg. Neki ga smatraju najopasnijim autom na balkanskim cestama jer se u prosjeku kreće brzinom od 150 km/h. Idelano za one koji nemaju love, a žele kola kojima mogu „oprati“ puno skuplje i razvikanije aute. Takav omjer uloženog i dobivenog ga čini herojem radničke klase među automobilima. Nažalost, Opel Calibre u originalnom stanju su brojne otprilike kao ptica dodo. Uglavnom su „tunirane“, često kranje neukusno, sa spojlerima koji mogu poslužiti kao krila borbenog aviona, zmajevima i vatrama nacrtanima s bočne strane auta, auspusima širine lonca za kuhanje sarme i branicima ukradenima s batmobilea koji auto doslovno čine ubojitim oružjem. Šira populacija Mađarske ima sreće što Radimir Čačić ne vozi ovaj auto jer bi se njegov službeni put pretvorio u Carmageddon. Dakle, ako želite biti najbrži na cesti, a ne smeta vam ako vas netko tu i tamo proglasi seljačinom, Calibra je auto za vas.
Ispušni sustav preuzet iz termoelektrane Plomin
Spojler je skinut s MIG-a 21 koji se srušio u blizini Slunja. Može poslužiti i kao šank
BMW kockica
Bayerische Motoren Werke uvijek je igrao posebnu ulogu u balkanskom prometu. Vjerojatno najlegendarniji model je e30, u narodu poznatiji kao kockica (ili kocka). Jednostavne i ravne, ali u isto vrijeme oštre i agresivne linije u kombinaciji s upečatljivim okruglim prednjim farovima i danas izazivaju strahopoštovanje na cesti. Za njega kažu da je „jedini auto koji je brz i dok stoji.“ Kao i većina BMW-a ima zadnji pogon i prilično jake motore, što ga čini idealnim za one koji se prilikom povratka iz noćnog provoda na opustjelim cestama pretvaraju u Kimija Raikkonena. M3 verzija sa 190 konjskih snaga je predmet morkih snova svih zaljubljenika u vožnju i brzinu.
BMW kamatarka
Drugi bitan BMW na ovim prostorima je e34 ili takozvana „kamatarka.“ Radi se o BMW-u serije 5 koji slijedi BMW-ovu uspješnu dizajnersku filizofiju iz 80-ih koju karakteriziraju prije svega okrugli farovi, a koje će se nažalost odreći u 90-ima. Nije teško pogoditi kako je dobila ime. Idealan auto za kvartovskog krimosa koji šverca cigarete iz Bosne i ljude iz Kine. U ovom autu bi čak i Majka Tereza izgledala opasno.
Opel Kadett
1937. je bila godina u kojoj su nastala dva velika umjetnička djela. Naravno radi se o „Guernici“ Pabla Picassa i Opelu Kadettu, koji će nekih pola stoljeća kasnije izboriti kultni status na cijelom Balkanu. Sve do 1979. Kadett, popularni „Kađa“, je bio mali i simpatični automobil elegantnih linija namijenjen tadašnjim šminkerima. A onda je s modelom Kadett D počela renesansa ovog modela koji se pretvorio u jedan od najpopularnijih auta na ovim prostorima. Učinjen je radikalni zaokret u dizajnu, Kadett je postao kockasta nakupina lima koja podsjeća na konzervu sardina. Kasniji model E je bio nešto zaobljeniji, ali i dalje se raspoznaje karizma njegovog prethodnika. Promijenjen je i cijeli koncept auta, pa je on od kupea (ili limuzine) postao hatchback. Kao i većina Opela jeftin je za njemački auto, što se na Balkanu pokazalo odličnom taktikom. Sve što je njemačko i jeftino ima potencijal da na jugoistoku Europe postane treći najprodavaniji proizvod poslije kruha i cigareta. Dečki iz Bochuma su to na vrijeme prepoznali i profitirali, a nama ostavili cijelu flotu Kadetta koji i danas krstare cestama.
Lada Niva
Najbolji ruski tehnički proizvod poslije Kalašnjikova. Napravljena od čelika koji bi vjerojatno izdržao čak i bombaški napad u Zagrebu, Niva je ultimativno vozilo kojim se možete voziti doslovno bilo gdje. Po planinama, šumama, snijegu, blatu – pravilo da je automobil cestovno vozilo za Nivu jednostavno ne vrijedi. Mnogi ga nazivaju jednim od najboljih, ako ne i najboljim terenskim vozilom ikad.
Lada Niva - jer cesta je za pičke
Svjedoci kažu da se može penjati po takvim strminama da je sve što vidite u tom trenutku nebo. Upravo Nivino gotovo okomito penjanje prema nebu simbolizira čovjekovu vječnu želju da ostvari nemoguće i pobijedi zakone prirode.
Fiat Barchetta
Barchetta na talijanskom znači mali brod, što nije i slučajnost, jer nakon instaliranja jarbola na Barchettu dobivate amfibijsko vozilo.
Dizajnirao ga je Andreas Zapatinas za potrebe tipičnog mladog čovjeka. Pogledajmo neke činjenice:
- kabriolet je očito veliki + kod žena
- ima dva sjedala, što znači da nećete morati voziti pičokine ružne frendice
- mali gepek, nitko od prijatelja vas neće tražiti da im išta premještate
Ako vam to nije dovoljno, osvojio je izazov na Top Gearu kao najpouzdanije vozilo (protiv Mazde MX-5 i BMW-a Z3).
Opel Vectra 4x4
Auto koje je steretipično korišteno za transport oruđa ratovanja jedne etničke manjine. Unatoč tom etničkom hendikepu, ispod zahrđale površine krije se sasvim solidan auto. Kad sva četri kotača zakopaju cestu i lansiraju Vectru prema mitskim ˝frende, stari ga je na autocesti natro' na˝ 200 km/h znati ćete zašto se niste odlučili za Škodu. Ako i kad se pokvari 4x4 pogon, zbog cijene popravka, jedina svrha vaše Vectre će biti napajanje obrtanja janjeta akumulatorom. Ako se odlučite za Vectru visoki rizik i niska dobit uloženog odvaja muškarca od dječaka.
Renault 4
Proizvodio se u istom obliku cca 50 godina, o kojem najbolje govore priče koje znamo iz prve i druge ruke:
-u Domovinskom ratu jednom prevozio 25 ljudi odjednom
-vlasnik crvenog Renoa 4 zabunom svojim ključem otključao tuđeg
-prozor može provaliti dvanaestogodišnjak golim rukama
-sve to uz avangardni “kišobran” mjenjač čine ga jakim kandidatom za najbolji balkanski auto.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski je u romanu „Kockar“ kockare podijelio na dvije vrste. Jedni su oni koji ulažu velike svote novca bez stvarne želje za financijskim profitom. Ono što njih privlači je uzbuđenje i neizvjesnost koju pružaju razni oblici kockarskih aktivnosti. Takvi igrači uživaju u praćenju igre i kada (i ako) izgube, gospodski se nasmiješe i napuštaju rulet, gase livescore.com ili se dižu s barske stolice kakva je obično smještena ispred poker aparata. Druga vrsta su oni koji kockaju samo i isključivo da bi popravili kućni budžet. Takva je većina hrvatskih kockara što je razumljivo s obzirom na ekonomsku krizu i nesrazmjer između plaća i životnih troškova. Mogućnost pretvaranja 10 kuna u 100 je privlačna većini Hrvata, a eventualni gubitak se uvijek može opravdati izjavom da se recesija prebrođuje ulaganjima.
„Šta ćeš niža klasa smo svi, pa se nemremo ni purom častiti, za Božić se napapati.“ (iz Normalnofobije, pjesma „Sad je Božić“)
Dva vjerojatno najpopularnija oblika kockanja u Hrvatskoj su kladionica i ono što se službeno naziva „slot machines.“ Kod nas su poznati pod nazivima poker aparat ako se na njemu igra video poker ili voćkice (ponegdje voće, ako netko zna još neki naziv neka javi) ako se po ekranu vrte plodovi zemlje ili eventualno sličice žaba, kraljeva, dvoraca, čarobnjaka i još koječega. Igra se tako da se pritiskom na tipku okreće nova runda sličica (oni ljeniji mogu uključiti da se vrti automatski te se vratiti za stol i nastaviti piti kavu ili pivu). Nakon toga se treba nadati da će vam spojiti iste slike (ili ponegdje jokere) u određenom nizu (primjer na slici dolje). Ovisno o igri to može biti horizontalno, vodoravno, dijagonalno itd., a osim toga nemaju sve igre isti broj redova i stupaca tako da je tu svašta moguće. Svaka dobitna kombinacija donosi određeni broj kredita koje morate marljivo skupljati ako se nadate da ćete izvući neki novac iz aparata. Za one sklone riziku, svaki dobitak možete uložiti na dvostruko ili ništa. Uglavnom je potrebno pogoditi hoće li aparat izbaciti manju ili veću kartu od sedmice.
Primjer dobitne kombinacije
Iako bi mnogi rekli kako se u ovakvom tipu igara radi samo i isključivo o sreći, to ne mora nužno biti tako. Promatranjem iskusnih igrača i po njihovim pričama, mogao bih izdvojiti neke taktike. Dakle, prije nego što ubacite novac koji vam je mama dala da imate za burek, vodite računa o sljedećem:
1) Aparati funkcioniraju po principu „prvo jedno vrijeme ne dam nikome, ali onda jednom čovjeku dam sve,“ dakle otprilike kao neke žene. Ako netko pronađe aparat koji se ponaša suprotno, poput tzv. „lakih žena“, neka mi slobodno javi. Uglavnom, poanta je u tome da je potrebno ubaciti određenu količinu novca u aparat da bi on počeo davati (što je još jedna sličnost između aparata i žene). U praksi to znači da ako je netko osvojio veću količinu novca, teško da će oni koji igraju odmah poslije njega učiniti isto. Iskusni igrači zato pitaju konobara (pod uvjetom da ga poznaju) ili nekoga od gostiju je li netko danas dizao lovu i koliko, a ako je odgovor da nije bilo dobitaka, pametno je pitati koliko je ljudi igralo i koliko su novca ubacili. Na taj način znaju imaju li uopće šanse za dobitak ili je bolje novac uložiti u nešto drugo. To nas dovodi do toga da je ključna stvar pogoditi „plodno razdoblje“ ako želite dići novac. Takva okrutna priroda ove igre dovodi do toga da se dogodi situacija u kojoj se ljudi skupe oko čovjeka koji igra (nekad to bude više ljudi nego na prosječnoj utakmici Prve hrvatske nogometne lige) i bez riječi gledaju s podmuklim smješkom na licu dok igrač gubi novac i na taj mu način remete koncentraciju. Stručni naziv za tu pojavu je "fenomen staklenih očiju" (hvala čitatelju S.K.).
2) Neki igrači vole isprobavati igranje na različitim visinama uloga. Ulog se može smanjivati i povećavati tokom igre. On može biti 50 lipa, a može i 50 kuna (a i više, ovisi kako gdje). Naravno da veći ulog znači i veći potencijalni dobitak, ali i mogućnost da vas aparat „pojede.“ Igrači tvrde kako igranje na određenom čipu povećava mogućnost dobitka, tako da valja i to pokušati ako aparat počne uzimati novac ko Slavko Linić.
3) Mnogi iskusni igrači tvrde kako „ima nešto“ u načinu pritiska na tipku. Početnika na aparatu je najlakše prepoznati upravo po tome. Neiskusni mekano pritišću tipku jednim prstom (kao one na mobitelu) dok se iskusni služe udarcima. Neki udaraju prave šamare, dok drugi elegantno lupaju iz zgloba. Svatko ima svoj stil. Bitno je naći tehniku koja vam odgovara i koja vas čini sretnim.
Ako smatrate da je takav tip kocke besmislen te njime samo uzalud gubite vrijeme i novac, tu je kladionica. Po mnogima najpopularniji sport u Hrvatskoj, ali i cijeloj regiji. Tip kocke koji i ja osobno povremeno igram. Moj je favorit zato što potiče razmišljanje, kreativnost i intelektualni razvoj općenito. Kvalitetno klađenje podijeljeno je na nekoliko faza.
Najkorišteniji papiri u Hrvatskoj, uključujući i WC papir
1) Protoklađenje – odnosi se na sve ono što se događa prije ulaska u kladionicu i što vas motivira da uplatite ili ne uplatite tiket. Neki ljudi najprije pogledaju na internetu ili teletekstu kakva je ponuda, nekad znate da se danas igra neka utakmica ili liga pa slažete kombinacije u glavi i slično. Faza koja se ne pojavljuje uvijek u potpunosti, primjerice kad uđete u kladu pa na licu mjesta gledate što ima u ponudi i na osnovu toga odlučujete hoćete li igrati ili ne.
Najpoznatija pjesma o surovosti i nepredvidljivosti kladioničarske igre
2) Klađenje – sama faza biranja kombinacija i određivanja uloga. Ponuda sportova i stvari na koje se možete kladiti je raznovrsna i neki ljudi slažu kombinacije i satima. Neki slažu tiket „po osjećaju“, neki se pretvaraju u sportske analitičare pa slažu po trenutnoj formi i kvaliteti, a neki jednostavno stavljaju što im dođe pod ruku. Koeficijenti se množe međusobno i kasnije s ulogom i tako se dolazi do dobitka. Dakle, na veće uloge se uglavnom stavlja manje parova (iskusna taktika - tzv. "profitabilno klađenje"), a na one socijalne uloge od 10-15 kn uglavnom ide veliki broj parova (amaterska taktika).
3) Postklađenje – sve ono što se događa nakon izlaska iz kladionice, a prije svega praćenje rezultata na teletekstu, livescoru ili uživo, na utakmici ili TV-u. Ono što je činjenica jest da klađenje sport čini puno zanimljivijim. Dovodi vas do toga da npr. navijate za Chelsea protiv Barcelone kao da ste vatreni navijač u prvom redu Stamford Bridgea, a kad Drogba zabije pobjednički gol skačete po kući od oduševljenja (govorim iz osobnog iskustva). Ova faza osim do euforije može dovesti i do agresivnog ponašanja, razbijanja inventara, bacanje nečega u zid ili glasnog psovanja i teških riječi, sve ovisno o konačnim rezultatima.
Primjer postklađenja. Navijanje za virtualnog konja kao da Dinamo rastura Partizan 49:0 u finalu Lige prvaka
Za kraj bih se htio osvrnuti na ulogu kocke u očuvanju ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske. Kocka je ono što ljudima u ova teška vremena daje nadu u bolje sutra. Tračak svjetla na kraju mračnog tunela ispunjenog nezaposlenošću, malim plaćama, minusima na računima i kreditima. Mnogi se nadaju da će baš sljedeći put ubosti dobar koeficijent na kladionici i zaraditi četveroznamenkastu svotu novca koja će im pomoći da lakše prežive mjesec, tjedan ili dan. Neki se nadaju da će dobiti na kladionici i zaraditi par stotina kuna koje će im omogućiti kvalitetan izlazak na fino mjesto, a ne klošarenje u lokalnoj birtiji ili cuganje Ribara i Sky cole u parku. Mnogim ljudima klađenje daje nadu, a dobitak neizrecivu sreću. Spojimo li to s tradicionalnim tranzicijskim vrijednostima koje propagiraju svaki pokušaj zarade na brz način i s minimalno truda, dolazimo do zaključka da bi zabrana klađenja (i pušenja u kafićima) vjerojatno dovela do državnog udara ili građanskog rata. Nije narod bezveze skovao slogan „Bog, Hrvati i poker aparati.“
Revolucije i kontrarevolucije, građanski i vjerski ratovi, zombi apokalipse, invazije neprijateljski nastrojenih vanzemaljaca, kriminalne aktivnosti, nuklearna (post)apokalipsa, pad zapadne civilizacije – to su samo neke od situacija u kojima treba zašamarati pacifista u sebi i pošteno se naoružat.
Primjer individue naoružane do zuba
Neki od tih scenarija mogli bi se dogoditi već u petak 21. 12. kada bi se po kalendaru Maya navodno trebao dogoditi smak svijeta. Za očekivati je da će se nakon toga stvoriti kaotični uvjeti u kojima se neće znati tko prije a tko plaća. Na ulici će biti džungla i ljudi će se vratiti svojim primarnim nagonima. Preživljavat će najjači, najbrži i nasnalažljiviji, kao u vremenima kada su majmuni sišli s grane i krenuli na dug put razvoja ljudske vrste i čovječanstva.
U takvim uvjetima treba biti spreman na sve, pa i na to da će netko biti spreman ugroziti tvoj fizički integritet zbog bureka s mesom i kutije Stoše. Do 21. su točno četiri dana i do tada imate vremena nabaviti neko sredstvo za osobnu zaštitu. Ponudit ću vam nekoliko solucija.
1. HLADNO ORUŽJE
IMPROVIZIRANO HLADNO ORUŽJE
Odnosi se na bilo što što možete naći u svojoj neposrednoj blizini i iskoristiti ga za razbijanje nečije glave. Metalne cijevi, stolice, stolovi, auspuh od golfa dvojke, kruh iz konzuma, šipka za benč, letve, palice, štange, cigle, kamenje, čekić, šarafciger... izbor je beskonačan. Ovakav tip oružja je dobar samo za blisku borbu protiv neprijatelja koji nemaju oružje većeg dometa.
Snađite se! Na ulici je džungla
STANDARDNO HLADNO ORUŽJE
Odnosi se na noževe, mačeve, koplja i slične predmete čija je primarna namjena ozljeđivanje čovjeka ili životinje. Ako niste u mogućnosti nabaviti vojni ili lovački nož poslužit će i prosječna mesarska satara ili obični kuhinjski nož koji ste koristili za rezanje kruha.
Penetrira kroz svinjski but ko kroz maslac
LUK I STRIJELA
Oružje za iskusne. Ima potencijalno veliki domet, a strijele možete sami izraditi od komada drveta, nekoliko pera koje ukradete sa susjedove kokoši i komada kamena ili metala za vrh. Jedan od poznatijih korisnika je Rambo koji je strijelom čak srušio helikopter. Američki indijanci su se ovim oružjem dugo odupirali doseljenicima naoružanima vatrenim oružjem. Za efikasno korištenje je potrebna dobra taktika.
2. VATRENO ORUŽJE
„Ja nemam samo pištolje, ja imam automate.“ Siniša Vuco
THOMPSON
Za ljude koji žele biti ubojiti sa stilom. Slavu je stekao u romantičarsko vrijeme prohibicije, kada je korišten za mafijaške likvidacije u režiji Al Caponea i ostalih legendi američkog podzemlja. Zaradio je nadimak „Chicago typewriter“ iliti čikaški pisaći stroj. Razlozi za popularnost među ljudima upitnih moralnih vrijednosti su jak metak koji ne uzima zarobljenike te kompaktan i praktičan dizajn, kao i bubanj s 50 metaka.
Elegantno i praktično u isto vrijeme
Njegov izumitelj je u početku bio razočaran jer je htio stvoriti oružje kojim će američka vojska pobijeđivati u ratovima, međutim, prihvatili su ga ljudi s druge strane zakona. Na kraju je ipak došao na svoje jer je vojska u njegovom automatu prepoznala idealno oružje za borbu u pravoj i urbanoj džungli. Vojna verzija je doživila nekoliko promjena, ali mi ipak preporučujemo staru, mafijašku verziju iz estetskih razloga.
Odličan kao modni dodatak modi iz 30-ih - šeširiću, odijelu s prslukom i upečatljivom kravatom, kožnim rukavicama te dvobojnim cipelama
ŠARAC
Radi se o balkanskom nadimku za legendarni njemački mitraljez MG42 (Maschinengewehr 42) koji je po licenci proizvodila i kragujevačka Crvena Zastava, zbog čega su rašireni na našim prostorima. Oružje s karakterističnim zvukom koji je sijao strah među savezničkim vojnicima za vrijeme 2. svjetskog rata. Ima jednu revolucionarnu promjenu za svoje vrijeme – cijev koju je moguće promijeniti u nekoliko sekundi. Kada se cijev pregrije, jednostavno stavite drugu, a staru možete iskoristiti kao improvizirano hladno oružje.
Fantastični njemački tehnički proizvod. BMW među mitraljezima.
MAGNUM 44
Oružje koje je proslavio Prljavi Harry, nemilosrdni detektiv kojeg je utjelovio Clint Eastwood. Radi se o oružju koje doslovno otkida glavu i zbog toga je dobro za blisku borbu i ostavljanje dojma.
AA 12
Oružje poznato onima koji su igrali novije nastavke Call of Dutyja. Radi se o automatskoj sačmarici koja se može napuniti raznim tipovima razorne municije. Odlična ako se nađete usred zombi apokalipse jer je njome moguće efikasno krčiti horde nemrtvih.
KALAŠNJIKOV (I OSTALA RUSKA ORUŽJA)
Apsolutni pobjednik izbora. Rusi su uvijek bili poznati po proizvodima koje možete napraviti u garaži s pet frendova uz kanister vina i koji su jednostavni za održavanje. Apsolutno remek djelo ruske industrije je proizvod samoukog inženjera Mikhaila Kalashnikova. To je svima dobro poznati AK 47, koji je proizvođen po licenci u većini komunističkih/socijalističkih država, pa tako i u Jugoslaviji i okolnim državama. Zbog toga na našim prostorima Kalaši gotovo da rastu na drvetu i moguće ih je nabaviti već za stotinjak eura. Idealno oružje za postapokaliptične uvjete jer je pouzdan i jednostavan za korištenje. Ni ostala ruska oružja ne zaostaju jer dijele sličnu filozofiju, ali Kalaš je ipak Kalaš.
Prilagodljivo svakom korisniku
Dakle, za petak umjesto za izlazak pripremite novce za oružje i set municije (ili se opijte kao i uvijek i naoružajte onime što nađete u prirodi) jer već sljedeći dan se očekuje groznica subotnje večeri.
1. naprava koja se baca na dno da drži brod na mjestu; kotva
2. pren. postupak ili mjera kojom se obuzdava kakav proces
3. ugostiteljski objekt koji vuče prema dnu
Mistično mjesto okupljanja otpadnika. Između 4 i 8, kad se klubovi počnu zatvarati, horde otpadnika, izopćenih i ostalih zombija kreću prema Sidru kako bi utažili žeđ za alkoholom, krvlju i ostalim tjelesnim, a i mentalnim izlučevinama. Nekolicina onih kojima nema pomoći tamo su i ranije, oko 1 ili 2, kada još nema gužve kroz koju se može proći samo ralicom.
Jedinstvena lokacija za jedinstvenu birtiju
Da bi se zadovoljili svi ukusi, glazba je prikladno bizarna. Rock, punk, blues (znači Majke), pa Bracini Bećari. Jedan dan u tjednu dovode nekakav odvratan domaći bend koji svira smeće tipa “Country road take me home”, a odbijaju svirati domoljubne i kafanske pjesme. Inače, tamo sam jednom čuo i ovo, Belzebub mi je svjedok:
Ne isključujem mogućnost da se i sam Braco našao u Sidru i naručio pjesmu, ili da je bio DJ. Jedino je izvjesno da će u toku večeri svirati EKV, Kawasaki 3P i Majke, a o ostalome odlučuje kocka. Vjerojatno Rubikova. Šizofrenična plejlista tjera neke u ludilo – isplatilo se podnijeti pola sata razgovora sa živčanom brkatom brucošicom filozofije na Hrvatskim studijima kako bi vidio Topsa kako s njenom prijateljicom pleše sentiš na Matu Parlova.
Time dolazimo do žena. Ima ih svih boja, oblika i veličina, dobrih, loših i zlih, ali nažalost najčešće se dogodi situacija koju najbolje opisuje legendarni citat izvjesnog Duje iz Zagreba:
“Ovdje su sve žgabe, ali srećom, ja sam žgaboljubac.”
Sidro iz žablje perspektive
Cijene alkohola stvarno dobre – Stock-cola 12kn ili tako nešto. Na šanku kaos ali nije nemoguće zauzeti mjesto, posebno na kraćem dijelu. WC je revolucionaran – samo otvoriš vrata i raspališ, što manje se približavajući rupi u podu. Rasvjeta super, dizajner interijera očito je bio inspiriran kad je kao glavni izvor svjetla postavio nešto što dosta sliči na božićne svjećice. Grede koje drže krov također su odlične za držanje jakni.
Gubi bodove na tome što ima dozvolu, time ruši underground ugled.
Ocjena: 8/10
DONX
Jedna poznata biblijska priča govori o Velikom potopu kojim je Bog odlučio kazniti ljude jer su postali mučka đubrad, a pored toga su bili neobrazovani, zmazani, nisu se znali ni oprat, smrdili su i lagali. Jedini koji je dobio poštedu je bio Noa koji je u takvim kriznim uvjetima dobio nalog da sagradi arku (čime je vjerojatno izazvao ljubomoru hrvatskih škverova) i na nju nakrca po jednog predstavnika i jednu predstavnicu svake vrste kako bi se jednog dana život na Zemlji nastavio.
Mnogo je poveznica između Noine arke i kultne zagrebačke birtije Sidra. Kada zagrebački noćni život oko 4 ujutro doživi potop, pripadnici mnogih vrsta potraže spas u Sidru. Radi se o brodiću nasukanom na savski nasip u kojemu mnogi vide arku spasa. Tamo je moguće u bilo koje doba noći popiti piće čije su cijene prilagođene teškim uvjetima. Tako je moguće za siću koja se nakupi u džepovima + zadnjih 10 kn koje ste čuvali za sendvič popiti pivu ili žesticu.
Sidro u proljeće okruženo prekrasnim zelenim površinama i kristalno čistom Savom u pozadini
Uređenje je minimalističko (neki će reći klošarsko) s mnogo zanimljivih detalja. Zid je pun kreativnih natpisa koje su stvarale generacije pijanih studenata i ostalih posjetitelja, te se automatski nameće pitanje zašto nisu uvršteni na popis hrvatske kulturne nematerijalne baštine. Glazba je raznovrsna i moguće je čuti sve i svašta. Ljudi su uglavnom prijateljski raspoloženi i pomažu onima koji se sruše na pod od previše alkohola. Iako bi mnogi očekivali kako će ovakvo mjesto biti poprište takozvanih „hrenovka partyja,“ u Sidru je moguće upoznati vrlo pristojne djevojke. Kada vremenski uvjeti to dopuštaju, može se sjediti i na improviziranoj terasi koja je zapravo skup rasklopnih „svatovskih“ stolova za 20 ili više ljudi. Ovo mjesto nudi pogled na rijeku Savu i Željeznički most. Ako ostanete dovoljno dugo, prisustvovat ćete nezaboravnom prizoru jutarnje pare koja se širi iz rijeke. Spomenuti prirodni fenomen u kombinaciji s alkoholnom izmaglicom, nažicanom cigaretom i bukom u ušima se u nekim stručnim krugovima naziva „blues rijeke Save.“
Pripreme za smak svijeta u Sidru
Idelano mjesto za 21. 12. i doček najavljenog smaka svijeta. Za očekivati je da će se razina Save podići i da će Sidro zaploviti prema Utopiji, u kojoj piva nikad nije preko 10 kn, nijedna žena nema brkove, kebab raste na drvetu, a listić na kladionici uvijek prolazi.
Jednom je na Men's Codeu morao doći i on na red. Jedini je čovjek izuzev par diktatora koji nosi titulu generala i admirala (General Vasilije Mitu i Admiral Koljač). Također jedini čovjek koji uspijeva svirati narodnjake i metal bez kombiniranja istih. Što je još bolje, i jedno i drugo pjeva i na hrvatskom i na engleskom. Završio glazbenu akademiju. Zbog takve svestranosti s pravom ga zovu Leonardom da Vincijem naše generacije.
On je Siniša Vuco, a ovo je kratka priča o njegovom napadu na svjetsko tržište
Potaknut kolosalnim uspjehom albuma Konac Konca, General je osjetio da ima snage napasti i svjetske top-liste. Živo Blato je pretvorio u Quicksand, zatvorio se u studio s basistom, klavijaturistom, bubnjarom i hrvatsko-engleskim rječnikom za predškolsku djecu i snimio 4 stvari raznih žanrova za intelektualno izgladnjelu sjevernoameričku publiku. Linkin Park je te godine prodao 4,5 milijuna Hybrid Theoryja, pa je s pravom računao bar na 15-20 milijuna prodanih primjeraka novog albuma.
Evo popisa pjesama tako da ih možete naći na youtubeu i uvjeriti se u njihovu kvalitetu: 1. Help me, America 2. Endless Number (All the Women) 3. Woman 4. Tales from the Balkans (I Lost my Mother) 5. Love and Drinking 6. Merry Christmas (And Happy New Year) 7. Exploding Sky (Dark only Dark)
Zasigurno najbolja pjesma snimljena u tom razdoblju je “Endless Number All The Women”, obrada “Ima žena nema broja”.
„Will help you me please Songs of my life She’s the one who makes fool out of me Heard you say „be happy and go party“ Who is she to break you totally“
Album, nažalost, u SAD nije postigao veći uspjeh. Javna je tajna da su masoni i CIA sabotirali njegovu prodaju iz političkih i tko zna kakvih još razloga. Vuco je o tome rekao: „Napravio sam prije dvije godine (2001) neke snimke na engleskom i htio sam to plasirati u Americi. Bio je to trash metal zvuk s harmonikama i klavijaturama. A onda su srušeni oni neboderi u New Yorku, pa su sve to što sam radio smatrali kao provokaciju. Slikao sam se u sinjskoj narodnoj nošnji, a oni su mislili da sam taliban.“
Dvije godine kasnije bijesni Vuco odradio je svoj posljednji projekt na engleskom jeziku. Formirao je super-grupu XXL u kojoj je bas svirao njegov brat Hrvoje, a bubnjeve neki lik zvan Dean Harder. Svoj bijes prema američkom imperijalizmu izrazio je podržavajući Sadama Huseina i Iračane u obrani protiv kradljivaca nafte. Snimili su samo jednu pjesmu, “Neverworld”, koja ipak nije uspjela zaustaviti Georgea Busha i njegovu Osovinu Zla. Tako se Vuco, nikad proživjevši svoj američki san, vratio Balkanu i nastavio dominirati.
