VID
Zabrana opijanja na javnim mjestima usvojena je upravo zato da bi uništila Ribnjak, posljednje mjesto u Zagrebu na kojem smo prisustvovali kvalitetnom ubojstvu nožem. Osim par takvih, na prostoru Ribnjaka i Purgeraja u novijoj povijesti viđeno je još mnogo gnjusnih zločina, poput kriminalno ružnih žena, metalaca, indie rock slušaonica i legendarnog Topsovog plesa:
Na 0:45
Ako se zanemare gore navedene činjenice, Ribnjak je skroz pristojno mjesto za opijanje. Hrpa mladih, klupice, park i poluludi sakupljači boca u teoriji zvuče dobro, a čuo sam priče iz prve ruke od ljudi koji su se tamo zabavili. Postoje i pristojni ljudi koji pružaju pomoć kad izgubiš ravnotežu i padneš. S Ribnjaka treba negdje i poći kad se sve popije, a najbliži je Purgeraj što ga čini logičnim izborom. U blizini je i Petica, kafić u kojem se glazba i uređenje sumnjivo ukusni a omjer muškaraca i žena nesumnjivo loš (20:1) pa ga ne bih preporučio publici Men's Codea. Dakle, Purgeraj.
Ulaz se obično naplaćuje 10, 15 ili 20kn, što je vjerojatno protuklošarska mjera, jer velik broj ljudi što misle ući nema ni za pivu. Naplaćuju čak i najbizarnije evente, tako da sam jednom platio ulaz na brucošijadu Filozofskog fakulteta družbe Isusove. Čak se i garderoba naplaćuje, pa bacite jaknu na onaj šank desno od ulaza. Unutra solidno, dosta se pleše. Dosta mračno, što je odlično. Dušu dalo za zbarit ružnjikavu curu alternativnih svjetonazora. Ako možete plesat na ono što se pušta, jer DJ-evi nisu nikad izišli iz puberteta pa puštaju sramote poput Blinka, Nirvane i sl. Ipak, zna se zalomiti i solidna večer. Brutalni zaštitari više mu nisu zaštitni znak, provjereno je moguće bacati krigle sa stola bez ikakvih posljedica. Sada čak s osmijehom promatraju kung-fu borbe pred klubom (koje stvarno znaju biti filmske) i čekaju policiju.
Sve u svemu, OK. Kad je dobro onda je dobro, kad je loše onda je stvarno loše.
Ocjena: 5/10
DONX
„Uđem ja u taj Purgeraj, kad ono ekipa smrdi.“
Autor izjave je čovjek koji je jednom prilikom slučajno završio u (iz nekog razloga) popularnom klubu na zagrebačkom parku Ribnjak. Spomenuti park je inače jedno od kvalitetnijih mjesta u Zagrebu za socijalne open air večeri uz bambus i q-pack Löwenbraua. U blizini je legendarna trgovina Žabac, a kad se on zatvori tu je i benzinska koju ipak treba nastojati izbjegavati zbog nešto viših cijena. Postoje ljudi koji su se žalili na često policijsko patroliranje spomenutim područjem. Istina je da ih ima, ali ako se ne derete ko pas lutalica kojeg je pregazio auto, ako niste obučeni kao narkoman i ako ne konzumirate lake droge šansa je 99% da će nezainteresirano proći pored vas. Posebna priča su ribnjački skupljači boca koje ćete nakon nekoliko posjeta parku početi pozdravljati. Meni su najupečatljiviji čovjek sklon ubacivanju u političke rasprave koji se nije obrijao niti ošišao negdje tamo otkad je umro Tuđman, ili gospodin koji će vam se obratiti čudno naglašenom riječju „diječki.“
Logičan kraj takvog socijalnog izlaska je rupa u jednom kutu Ribnjaka – Purgeraj. Ulaz se nekad napaćuje, a nekad bude besplatan – valjda ovisi kako pogodite dan. Podijeljen je na tri dijela: plesni podij koji je kaotičan i mračan, šank koji je nešto humaniji i terasa koja je sasvim simpatična i po meni je jedini dio kluba u kojem je moguće zadržati se više od 10 minuta. Veliki plus za terasu je stolni nogomet koji će vam pružiti veću zabavu od samog kluba.
Glazba zna biti solidna, pa čak i vrlo kvalitetna, ali uglavnom je užasna i onaj tko ide u Purgeraj zbog glazbe bi se trebao zapitati o svojim životnim ciljevima. Poneki kvalitetni glazbeni izbor u vidu elektronike tipa Prodigy ili starog rocka je svjetlo na kraju tunela koje uskoro ugase gnjusni indie rock koji tjera na povraćanje ili alternativa za depresivne tinejdžere sklone suicidu tipa Blink 182. Cijene pića nisu bitne jer ako imate preko 20 kn nema razloga da idete u Purgeraj. Ekipa je raznolika i moguće je sresti razne tipove ljudi – od svečano odjevenih do potpunih klošara, ljudi s margine društva, (propalih) studenata i alternativne mladeži koja živi za vikend uz Ribar i Sky Colu. Ako pušite, nikako ne držite cigarete na vidljivom mjestu jer je sasvim izvjesno da će vas netko žicati. Još ako je to oku neugodna djevojka (što je također izvjesno) bit ćete na dvostrukom gubitku – izgubili ste cigaretu, a niste došli u priliku započeti konverzaciju s nekim kvalitetnijim primjerkom ženskog roda.
Oni koji uporno staju u obranu Purgeraja tvrde da je tamo relativno lagano pronaći ženu spremnu na „suradnju“, ali to su samo iznimke koje potvrđuju pravilo. Često je prvi klub ljudima koji dolaze u Zagreb na faks iz drugih gradova, iz jednostavnog razloga što u početku još nisu upoznati s mjestima za izlazak. Zaključak je da Purgeraj treba izbjegavati osim ako ste u blizini pa želite mjesto gdje ćete u 3 ujutro popiti pivu za laku noć.
Ocjena: 4/10
TOPS
Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, sudio sam kao dijete. Kad sam postao muž, odbacio sam, što je bilo djetinje. ~ 1. Kor 13, 11
Pokušati ću vam objasniti svoje stajalište o Purgeraju. Najbolji način za početak je da vam dam uvid u svoj tok misli tijekom prvog posjeta.
˝Usred smo zoološkog vrta. A netko daje alkohol ovim životinjama! Neće bit dugo dok nas ne raskidaju na komadiće. Isuse, pogledaj pod. Jesi li ikad vidio toliko prolivenog piva? Koliko su već boca razbili?˝, pogledao sam preko sobe u grupu koja nas je buljila: ˝Isuse Kriste, pogledaj one tamo! Uočili su nas!˝
„Uđem ja u taj Purgeraj, kad ono ekipa smrdi.“
Autor izjave je čovjek koji je jednom prilikom slučajno završio u (iz nekog razloga) popularnom klubu na zagrebačkom parku Ribnjak. Spomenuti park je inače jedno od kvalitetnijih mjesta u Zagrebu za socijalne open air večeri uz bambus i q-pack Löwenbraua. U blizini je legendarna trgovina Žabac, a kad se on zatvori tu je i benzinska koju ipak treba nastojati izbjegavati zbog nešto viših cijena. Postoje ljudi koji su se žalili na često policijsko patroliranje spomenutim područjem. Istina je da ih ima, ali ako se ne derete ko pas lutalica kojeg je pregazio auto, ako niste obučeni kao narkoman i ako ne konzumirate lake droge šansa je 99% da će nezainteresirano proći pored vas. Posebna priča su ribnjački skupljači boca koje ćete nakon nekoliko posjeta parku početi pozdravljati. Meni su najupečatljiviji čovjek sklon ubacivanju u političke rasprave koji se nije obrijao niti ošišao negdje tamo otkad je umro Tuđman, ili gospodin koji će vam se obratiti čudno naglašenom riječju „diječki.“
Logičan kraj takvog socijalnog izlaska je rupa u jednom kutu Ribnjaka – Purgeraj. Ulaz se nekad napaćuje, a nekad bude besplatan – valjda ovisi kako pogodite dan. Podijeljen je na tri dijela: plesni podij koji je kaotičan i mračan, šank koji je nešto humaniji i terasa koja je sasvim simpatična i po meni je jedini dio kluba u kojem je moguće zadržati se više od 10 minuta. Veliki plus za terasu je stolni nogomet koji će vam pružiti veću zabavu od samog kluba.
Glazba zna biti solidna, pa čak i vrlo kvalitetna, ali uglavnom je užasna i onaj tko ide u Purgeraj zbog glazbe bi se trebao zapitati o svojim životnim ciljevima. Poneki kvalitetni glazbeni izbor u vidu elektronike tipa Prodigy ili starog rocka je svjetlo na kraju tunela koje uskoro ugase gnjusni indie rock koji tjera na povraćanje ili alternativa za depresivne tinejdžere sklone suicidu tipa Blink 182. Cijene pića nisu bitne jer ako imate preko 20 kn nema razloga da idete u Purgeraj. Ekipa je raznolika i moguće je sresti razne tipove ljudi – od svečano odjevenih do potpunih klošara, ljudi s margine društva, (propalih) studenata i alternativne mladeži koja živi za vikend uz Ribar i Sky Colu. Ako pušite, nikako ne držite cigarete na vidljivom mjestu jer je sasvim izvjesno da će vas netko žicati. Još ako je to oku neugodna djevojka (što je također izvjesno) bit ćete na dvostrukom gubitku – izgubili ste cigaretu, a niste došli u priliku započeti konverzaciju s nekim kvalitetnijim primjerkom ženskog roda.
Oni koji uporno staju u obranu Purgeraja tvrde da je tamo relativno lagano pronaći ženu spremnu na „suradnju“, ali to su samo iznimke koje potvrđuju pravilo. Često je prvi klub ljudima koji dolaze u Zagreb na faks iz drugih gradova, iz jednostavnog razloga što u početku još nisu upoznati s mjestima za izlazak. Zaključak je da Purgeraj treba izbjegavati osim ako ste u blizini pa želite mjesto gdje ćete u 3 ujutro popiti pivu za laku noć.
Ocjena: 4/10
TOPS
Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, sudio sam kao dijete. Kad sam postao muž, odbacio sam, što je bilo djetinje. ~ 1. Kor 13, 11
Pokušati ću vam objasniti svoje stajalište o Purgeraju. Najbolji način za početak je da vam dam uvid u svoj tok misli tijekom prvog posjeta.
˝Usred smo zoološkog vrta. A netko daje alkohol ovim životinjama! Neće bit dugo dok nas ne raskidaju na komadiće. Isuse, pogledaj pod. Jesi li ikad vidio toliko prolivenog piva? Koliko su već boca razbili?˝, pogledao sam preko sobe u grupu koja nas je buljila: ˝Isuse Kriste, pogledaj one tamo! Uočili su nas!˝
Ako ju marihuana ulazna droga, onda je Purgeraj ulazni klub najgore vrste. Loša muzika, sirov prostor i atmosfera koja se ne može pohvaliti nikakvim aspektom. Pokušava kompenzirati nedostatke dodavanjem pretjerane količine jeftine pive i zamračenog ambijenta. Normalna osoba može vidjeti taj klub kao ono što jest. Mogu ga voljeti, mrziti ili boliti ih briga, ali ga svejedno prepoznaju, neovisno o njihovom mišljenju, kao objektivno loš klub.
Međutim, ovi nagori aspekti koji čine jezgru ovog kluba, čine ga plodnim tlom za autiste, nesocijalne maloljetnike koji rade svaku vrstu pederluka zamislivu čovjeku, u klubu, ali i izvan njega. Ove osobe pokušavaju izgledati kao da ih nije briga, sa svojim kariranim košuljama, hipster prugastim majicama, cijelim ˝metalika˝ stilom. Sve oko ove ˝alternativne˝ scene pogoršava njihove eskapističke fantazije, dok stoje u pozadini ili se epileptično tresu na podiju. To sve spada u prosječni tinejđerski mentalni sklop neopravdane samovažnosti koje osjećaju prema svijetu. Upravo ovaj tip scene privlači maloljetne maloumnike koji misle da otkrili toplu vodu (u što sumnjam).
Purgeraj je klub koji privlači najgoru vrstu ljudi poznatu Zagrebu, i zato je, bez obzira na osobna mišljenja, dužnost svake osobe da objasni par stvari ljudima koji zalaze u Purgeraj.
Ocjena: 2/10
Međutim, ovi nagori aspekti koji čine jezgru ovog kluba, čine ga plodnim tlom za autiste, nesocijalne maloljetnike koji rade svaku vrstu pederluka zamislivu čovjeku, u klubu, ali i izvan njega. Ove osobe pokušavaju izgledati kao da ih nije briga, sa svojim kariranim košuljama, hipster prugastim majicama, cijelim ˝metalika˝ stilom. Sve oko ove ˝alternativne˝ scene pogoršava njihove eskapističke fantazije, dok stoje u pozadini ili se epileptično tresu na podiju. To sve spada u prosječni tinejđerski mentalni sklop neopravdane samovažnosti koje osjećaju prema svijetu. Upravo ovaj tip scene privlači maloljetne maloumnike koji misle da otkrili toplu vodu (u što sumnjam).
Purgeraj je klub koji privlači najgoru vrstu ljudi poznatu Zagrebu, i zato je, bez obzira na osobna mišljenja, dužnost svake osobe da objasni par stvari ljudima koji zalaze u Purgeraj.
Ocjena: 2/10
KONAČNA OCJENA: 3.6/10
Nema komentara:
Objavi komentar