U dobru i zlu, dok nas smrt ne rastavi - Adidas |
Međutim, trenirka nije samo odjevni predmet kao takav. Ona, kao i svaka druga odjeća, govori nešto o nama. Odijevanje je vjerojatno najpopularniji način izražavanja jer ga koriste svi, osim eventualno nekih plemena u Africi čiji pripadnici trče uokolo goli, s eventualno nekakvim listom koji prekriva strateške dijelove. Zato je bitno znati što koja trenirka simbolizira, a najbolji način za to je povlačenje paralela s drugim bitnim statusnim simbolom – automobilima.
Adidas – BMW, Mercedes, Audi
Ako kupnjom auta želiš dobiti respekt šire populacije, neki od tri spomenuta proizvođača su siguran odabir. Automobilsko sveto trojstvo, njime pokazujemo da smo bolji od običnih smrtnika u Škodama i Kiama. Slično je i s trenirkama. Adidas je jednostavno igra na sigurno u rangu klađenja protiv Dinama u Ligi prvaka. Razlog tome je što sa spomenutim autima dijeli tri bitna faktora:
1. Njemačko je, dakle kvalitetno
2. Najčešće dolaze u crnoj boji
3. Imaju prepoznatljiv logo – Mercedesov nišan, BMW-ov propeler, Audijevi krugovi i Adidasove tri crte
U susjednoj Srbiji je kult Adidasa toliko jak da nije zaobišao ni predsjednika |
Nike – Honda Civic Type R
Usporedba Nikea i Honde se na prvi pogled možda ne čini logičnom, ali pokušat ću argumentirati svoj izbor. Civic Type R je sportski model atraktivnog dizajna i odličnih voznih karakteristika, a pritom i prilično skup. Međutim, u odnosu na spomenute njemačke aute često otvara neka pitanja. Mnogi će tako reći „brutalna ti je ovaj Hondica, ali mogo si za te pare kupit nekog poštenog BMW-a.“ Isto je i s trenirkama. Svi će se složiti da je Nike odličan, ali uvijek će se naći netko tko će reći „ma jebeš to, trebo si uzet Adidas.“
Reebok – Volkswagen
Iako nije na glasu kao Adidas ili Nike, Reebok je i dalje poznata marka. Takav je i VW – ništa posebno, ali obavlja posao. Brend za poštenog radnog čovjeka koji plaća porez i ne spaja praznike s vikendima.
Eurosport – Opel Kadett
Kao čovjeku u ranim dvadesetima, prve asocijacije na devedesete su mi rat, Tuđman, Canjuga, Svjetsko prvenstvo '98. i Eurosport trenirke. Međutim, sjećam ih se i kao desetljeća u kojem su cestama vladali auti poput Kadetta. Iz današnje perspektive Eurosport trenirke i Kadetti su fosili iz nekog dalekog, izgubljenog vremena kojeg se sjećamo u magli kada netko spomene riječi „pretvorba i privatizacija.“ Kad generacije rođene nakon Tuđmana vide Kadetta na cesti, vjerojatno će reći nešto tipa „daj pogledaj kakav treš auto,“ na što će njihovi roditelji odgovoriti „kako je to nekada bio vrlo popularan auto,“ što će im izmamiti osmjeh na lice jer će se sjetiti vremena kada su bili mladi i bezbrižni. Tako je i s Eurosport trenirkama. Danas djeluju smiješno, ali činjenica je da su ih ljudi nekada masovno nosili.
Ikona 90-ih u rangu pretvorbe i privatizacije |
Sergio Tacchini – Alfa Romeo
Za Alfu se kaže da je auto koji se kupuje srcem, a ne mozgom. Iako će vjerojatno nešto krepat nakon 100 kilometara, tih 100 kilometara će biti ultimativno vozačko iskustvo kakvo vozači drugih auta nikada neće iskusiti. Glavni adut Alfe je vrhunski talijanski dizajn, jednako kao i u slučaju Sergija Tachinnija. Ako si barem jednom ušetao u kladionicu ko gospodin u ST trenirci i pun sampouzdanja uplatio pare na singapursku ligu uz namigivanje zaposlenici, kupovina se isplatila. Njome pokazuješ da si individualac slobodnog duha, za razliku od stada vjernog Adidasu sve dok ih smrt ne rastavi.
Piše: Donx