Thalia se nalazi u blizini ZeKaeMa, smještena između
Lemon bara i Krletke. Odmah na prvi pogled ti se klubovi čine nedovoljno sirovi
za ovo istraživanje, a Thalia je rupa u zemlja pred kojom stoje dva ćelava
lika, čime odmah dobija na težini i karizmi.
Prostor za vješanje jakni dizajniran je tako da
cijeni inteligenciju. Deset vješalica na dvjesto ljudi teško funkcionira, ali
sa strane su po zidovima neke cijevi za grijanje ili vodu na koje se može
staviti jakna, a i kasnije ju je tako lakše pronaći. Samo stoka koristi
vješalice.
Dosta velik prostor, često pun. Baca na ilegalne
točionice alkohola iz doba prohibicije. Dosta mjesta na šanku, oko šanka je
moguće čak i plesati, a postoji i desetak stolova sa stolicama tako da ako ste
dovoljno bijedni možete sjesti i cijelu noć bacati komentare u stilu “što bi
joj radio”. Ekipa solidna i raznolika, od agresivnih plesača, žene od 2m i
120kg koja grize druge žene sve do prijateljski raspoloženih i jako pijanih
ljudi (koji znaju i čestitati kad ste s nekom dobrom 'čkom) i zgodnih žena,
kojih ima napretek i svih boja i oblika, pošto se Thalia ne trudi svrstavati u
neke kategorije i podilaziti jednoj vrsti publike. Pozitivna strana maksimalno
opuštene ekipe je ta što vas neće čudno gledati bez obzira na to što radili.
Primjerice, nitko vas neće osuditi pogledima ako odlučite zaigrati nogomet s
medicinskom rukavicom napuhanom u balon, nego će vam se netko vjerojatno i
pridružiti. DJ solidan, pušta uglavnom rock, a blizu je šanku i odijeljen samo
relativno niskim staklom, što je praktički poziv da ga maltretirate, posebno
ako se zove Filip Dizdar. Nerijetko imaju odličnu selekciju glazbe iz 80-ih, uz
malo mašte možete se osjećati kao da ste ušetali u scenu iz Scarfacea.
Cijene na šanku dostojne su i šminkerskijih klubova,
npr. Tequila na pretjeranih 20kn, ali ima i pristojnijih - piva u 0,33 boci je
na solidnih 15kn. Ako ste spremni na investiciju, možete dodati još pet kuna i
za 20 dobiti pivu u standardnoj boci od pola litre. WC iz ruskih filmova 70-ih.
Ako izađete oko 4 kad Thalia zatvara, ispred susjednog bara je ogromna krletka
s ljuljačkom, a s nje u neko doba možete vidjeti i razne scene iz filmova
Jackie Chana ili Bore Leeja, ovisno o količini alkohola koje su sudionici
popili.
Čovjek koji za svaku točku u svom imenu ubio 100 ljudi.
Finski snajperist koji je tijekom
Finsko-Ruskog rata (1939-1940.) ubio 505 ljudi, to je uspio u 100 dana. Znači
da je tijekom zimskog perioda, kad je danje svjetlo bilo ograničeno, ubio 5
ljudi na dan. Koristio se prilagođenom verzijom ruskog Mosin Naganta, zbog
svoje visine od 160 cm. Pred kraj rata bio je upucan u glavu, ali metak je
odnio samo malo čeljusti i obraza. Prije rata bio je farmer i lovac u svom
rodnom selu. Zamjena losova s Rusima očito nije bila teška. Kada su ga pitali kako je postao tako dobar snajperist, odgovorio je : ˝Vježbom.˝
Ne želim veličati smrt, ali ponekad moramo
imati razumijevanje za okolnosti. Sve najbolje kvalitete koje čovjek može
imati, potvrđene su u jednom čovjeku u jednom periodu vremena. Pokazao je da nije važna veličina čovjeka u borbi, već veličina borbe u čovjeku. Unatoč
svom rasnom hendikepu Simo je dokazao da je pravi Finac i ljudsko biće.
Ako vam po tisućiti put
Avicii – Levels nije dosadio, onda ovo nije tema za vas.
Od stoljeća sedmog,
naši stari su se nabrundavali na zvuke šargije prije bitke. Svi vjerovatno
imaju neke običaje i rituale prije nego što počnu nešto raditi, tako i odlazak
u teretanu. Muzika prije i tijekom fizičke aktivnosti podiže razine
testosterona i adrenalina. To je znanstvena činjenica, nema pravih dokaza za
to, ali to je znanstvena činjenica. Postoje tri faze muzike za teretanu. Pred
teretansko nabrijavanje, teretanska muzika i post teretansko odbrijavanje
(vrijeme proteina).
U pred teretansko
nabrijavanje spada bilo što vas motivira ili pomaže da odlazak u teretanu
napravite u rutinu. Od hip hopa, post jazz fusiona do tibetanskog grlnog
pjevanja, izbor je vaš. Preporučam razne motivirajuće govore spojene s
inspirirajućom instrumentalnom glazbom.
Teretanska muzika vas
tjera da učinite više nego što ste napravili prethodni tjedan. Ako ne možete
nositi slušalice kao ja, savjetujem da se sprijateljite s nekim tko radi u
teretani. Inače ćete često slušati Rihanna feat. Pitbull remix Skrillex.
Osobno, najbolji žanr za ovu fazu je hip hop. Želite li slušati šizofreničnog
crnca kako se dere, preporučujem Death Grips. Grupa nema ništa protiv ilegalne
distribucije glazbe, pa slobodno skinite njihove albume.
Post teretansko odbrijavanje
je vrijeme kada se trebate opustiti. Nema ništa više opuštajuće od slušanja
instrumentalne muzike dok pokušavate pojesti pola kile pilećih prsa. Najlakše
probavljivi žanrovi su ambijentalna muzika, electronica i IDM. Preporučam Aphex
Twin i Briana Enoa kao početne točke.
“Claret is the liquor for boys, port
for men; but he who aspires to be a hero must drink brandy.”
Samuel Johnson, engleski književnik
Prvo izdanje Carstva Poroka posvetit
ćemo brandyju i palim herojima koji su ga pili i od njega padali.
Dakle, počnimo.
Google ovako prestavlja opuštajuću
atmosferu u kojoj se uživa u brandyju. Hrvatska je istina ipak nešto
drukčija. Brandy je piće koje košta cca 50kn i pije se na početku
protiv svoje volje, kad moraš piti a besparica ne dopušta Stock ili
neko treće obojeno piće. Cijena ga čini osobito pristupačnim mladima koje potiče na intelektualizam. Najbolji način za navikavanje je piti ga
tri dana za redom, nakon čega ga počneš tolerirati. Usporedivo s
nekim koga upoznaš na poslu, misliš da je kreten, ali se nakon tri
dana u njegovoj blizini počneš spuštati na njegovu razinu, a
njegove glupe fore ti čak postaju smiješne. Povremeno i izađeš s
njim.
Kada počneš piti brandy, to ne
izgleda kao na prvoj slici, već više ovako:
Jedan od heroja legendarne Noćne more,
Ševa, jedan je od najboljih primjera simpatičnog intelektualca
kojem je ličnost formirala konzumacija brandyja. To nije bilo kakav
brandy, već Badelov Mirogojček.
Mirogojček, jedno od alkoholnih
otajstava, dobio je ime po onome što slijedi kad ga počneš
učestalo piti – produženom boravku na Mirogoju. Sukladno imenu,
najčešće ga piju penzioneri, samoubojice i Željko Malnar, koji ga
je proglasio nacionalnim pićem Republike Peščenice. Iako
približava smrt, Mirogojček također poboljšava život jer potiče
na obiteljsko nasilje – djeca očvrsnu a žena omekša – win win
situacija. Prodaje se i na kineskom tržištu, gdje pomaže kineskoj
vladi u uspješnom zaustavljanju rasta stope nataliteta.
ZAVRŠNA OCJENA
Okus: Podnošljiv
Boja: Umjetna
Cijena: Narodna
Slavne ličnosti koje su ga pile: Ševa,
Jajan, Laki, Malnar, Hemingway, vjerojatno Tuđman
Živim na drugom katu obiteljske kuće. Imam 20
godina. Vjerujem u brigu o svom tijelu, balansiranu dijetu i rigorozan program
vježbanja. U jutro, kada mi je lice malo napuhnuto umijem se hladnom vodom i
čekam da se opusti dok radim čučnjeve. Sad ih mogu napraviti 100. Zatim slijedi
doručak, zobena kaša sa žlicom meda. Kada uđem pod tuš, nema potrebe za vodom
aktiviranog gela, piling losiona od badema ili eksfolijacijskog sapuna za lice.
Potrebno je malo volje, ali kad pustim hladnu vodu
nema povratka. Prvim dodirom, širi se lančana reakcija akutne boli preko cijele
površine kože. Koža postaje napetija, disanje se produbljuje. Prvih nekoliko
minuta provodim u grču, dok moj mozak ne procesuira zašto bi si normalna osoba
ovo svojevoljno napravila.
Istina je da ove ne radim samo zbog poboljšanja
cirkulacije, imunološkog sustava, povećanja testosterona, zdravije kože i
kose,… Radim ovo zbog mentalnog zdravlja. Vjerujem da hladno tuširanje daje
neobičan spoj poniznosti i samopouzdanja. Daje uvid u slabost vlastitog tijela,
ali i spoznaju da je tijelo podložno volji uma.
Ne znam da li je ovo moj slučaj, ali kada hodam po
gradu, gledam druge ljude i pitam se čini li ijedan isto. ˝Tušira li se ovaj
hladnom vodom? Sigurno ne. Možda on? Vjerovatno ne. Možda ona? Nemoj me
nasmijavat.˝ Zato, hladno tuširanje, možda će vas pretvoriti u patronizirajuće
đubre od čovjeka, ali barem ćete vjerovati da ste bolji od ostalih.
Lokat nije izbor! Prvog kandidata naših lokalnih izbora predstavljaju tri vrsna poznavatelja alkohola, birtija i života na rubu.
VID:
Vespina posebnost je ta da se uspijeva nalaziti u najzabitijem mjestu u gradu, a 20 metara od Trga. Uđite u mračni tunel preko puta Maraschina i nakon nekoliko koraka ćete ugledati slabo svjetlo. Idite prema svjetlu.
Idealno mjesto za doći pripit i opalit 5 rakija u 10 minuta. Imaju čudesni izvor najbolje medice u Zagrebu, znači vjerojatno ne koriste Badelovu. Konobarice prijateljski raspoložene i ne glume finoću, znaju častit turom. Velika prednost – džuboks, dakle puštanje muzike po izboru nakon što neka bizarna ekipa koja je došla ranije odvrti svoj Best Of Pips, Chips & Videoclipsa. Od paranormalnih stvari još valja izdvojiti čarobnu Vespu koja je ugrađena u zid i navodno ispunjava želje. Meni još nije niti jednu. Ipak, pazite što želite, moglo bi vam se ostvariti.
Još jedna stvar vrijedna pozornosti je zaštitar, neuobičajeno za kafić od 20 kvadrata.
Zaštitar voli: Lošu glazbu, pristojne ljude
Zaštitar ne voli: Udaranje nogama pod šankom, prolijevanje pića, zagrljaje kad vas dođe upozoriti na nešto, biti prozvan “prijateljem”, urlanje različitih pjesama od onih koje sviraju na džuboksu.
DONX:
Apsolutno se preporučuje doći u Vespu u polupijanom stanju. Slabo, prigušeno svjetlo u kafiću u kombinaciji s alkoholnom izmaglicom i dimom daje jedan poseban, gotovo psihodeličan doživljaj vremena i prostora. Džuboks je velika prednost pod uvjetom da na play listi već nije naručeno 10 pjesama izvođača poput Opće Opasnosti ili spomenutih Pipsa, Chipsa i Videoclipsa. Piva je vrlo jeftina za centar grada i poslužuje se u standardnim bocama od pola litre, a ne u onim 0,33 ili ne daj Bože 0,25 prevarama. Zbog udobnih sjedala moguće je komforno popiti pivu i/ili rakiju prije nego se zaputite u neki od obližnjih klubova i dokrajčite se.
Ono što daje duh Vespi je sjajno uređenje interijera. Uz već spomenutu vespu na zidu, boja zidova i sveprisutna dimna zavjesa stvaraju jednu unikatnu filmsku atmosferu koja podsjeća na filmove Guya Ritchieja ili Quentina Tarantina.
TOPS:
Izgubio meč protiv Stocka u prvoj rundi, ostao u stanu i nije ni stigao do Vespe.
ZAVRŠNI SUD
Pivo: relativno jeftino
Rakija: 10kn
Žene: 'Nako
Atmosfera: Ovisi
Lokacija: Filmska
Glazba: eklektična
Pušenje: Dozvoljeno
WC: solidan
Fajrunt: u 2
Preporuka: Dođite, dokusurite se rakijama, poslušajte 5 pjesama i nastavite nesigurnim korakom prema sljedećoj postaji
Paul Gascoigne jedan je od rijetkih „čistih“ nogometnih
kreativaca u engleskoj nogometnoj povijesti. Klasične „desetke“ tipa Robert
Prosinečki koje su Englezi imali u zadnjih stotinjak godina mogu se izbrojati
na prste jedne ruke i već to čini Gazzu unikatnom pojavom na nogometnim
terenima.
Osim talenta, odlikovao se i borbenošću zbog čega je bio miljenik
navijača. Unatoč ogromnom talentu, Gazza nikad nije zaigrao za veliki klub – od
1985. do 2002. igrao je za Newcastle, Tottenham, Lazio, Rangerse, Middlesbrough,
Everton, Gansu Tianmu i Boston United FC. Mnogi tvrde da je razlog što nikad do
kraja nije razvio svoj talent ekscentrično ponašanje izvan terena.
Danas se najvećim nogometnim ekscentrikom s pravom smatra
Mario Balotelli, ali mladi napadač Cityja je mala beba za Gazzu i morat će još
puno raditi ako ga želi maknuti s trona. Gazza je napravio toliko incidenata da
je teško odlučiti od čega početi i što točno istaknuti. Spomenimo za početak da
je imao problema s alkoholizmom i svojevremeno je pio gajbu pive dnevno,
traktorom za košenje trave se zabio u zid svlačionice, išao je na turneju s
Iron Maidenom, a 1990. je snimio pjesmu koja je došla do drugog mjesta
britanske top liste.
Na blogu Sniffing The Touchline, koji se bavi engleskim
nogometom, je 2008. objavljena lista 50 stvari koje nista znali o Gazzi. Ta
lista odlično opisuje Gazzinu veličinu, a ovo su samo neki od incidenata.
·
Sat vremena nakon utakmice engleske
reprezentacije, Gazza se pojavio u pubu obučen u dres i kopačke u kojima je
igrao.
·Na izletu u Londonu je izašao iz auta i zamolio
radnika na cesti da mu da „rundu“ na pneumatskoj bušilici. Radnik je pristao, a
Gazza rasturao bušilicom na oduševljenje svih prisutnih.
·Organizatori prijenosa Svjetskog prvenstva 1990.
došli su na ideju da snime svakog igrača kako osobno izgovara svoje ime, što bi
se koristilo prilikom najave sastava. Gazza je umjesto imena rekao „Fucking
Wanker“, iliti u prijevodu „jebeni drkadžija.“ BBC je morao koristiti snimku
tijekom cijelog prvenstva.
·Rezervirao nekoliko termina u solariju za
suigrača Tonyja Cunninghama. To ne bi bilo nimalo neobično da spomenuti nije
crnac.
·Na pitanje norveške TV postaje ima li poruku za
predstojećeg protivnika Engleske, odgovorio je „Fuck off Norway“ i smijući se
pobjegao.
·Na pitanje o nogometu odgovorio podrigivanjem u
TV mikrofon.
·Na Piccadilly Circusu, poznatom londonskom trgu,
uskočio u double decker i zamolio vozača da mu prepusti volan. Vozač je
prostao, a putnici su uživali u Gazzinoj predstavi.
·Najboljem prijatelju namjestio dejt s
transvestitom.
·Dok je kao mladi igrač bio zadužen za čišćenje
kopački uzeo je doma kopačke nogometne legende Kevina Keegana da ih pokaže
prijateljima. Međutim, izgubio ih je u podzemnoj željeznici.
·Ušetao u kantinu u Middlesbroughu obučen samo u
čarape i naručio ručak.
·Platio Mars čokoladicu 320 funti i rekao
vlasniku trgovine da kusur potroši na slatkiše za lokalnu djecu.
·Razbio Middlesbroughov klupski autobus
prouzročivši 10 tisuća funti štete.
·Na debiju u Laziju dočekao ga je transparent s
natpisom „Gazza's Boys, We Are Here. Shake Your Women And Drink Your Beer.“
·U Italiji zamolio novinare za tišinu nakon čega
je prdnuo.
·Došao potpisati ugovor s Tottenhamom s grupom
prijatelja. Odsjeli su u hotelu koji im je plaćao Tottenham, gdje su tri dana „pravili
haos.“ Gazza je nakon toga pregovore oko ugovora počeo riječima: „Želimo vam
zahvaliti za tri najbolja dana u životu.“
Rocky Balboa je kroz šest filmskih nastavaka postao
ultimativni heroj malih i obespravljenih ljudi, kao i onih koji žele od ničega
doći do svega. Malo je koji lik (fiktivni ili stvarni) uspio ostvariti američki
san – od potpune anonimnosti postati slavan i bogat – i u isto vrijeme ostati working class hero.Rocky je to uspio. Osim
ako ste cijeli život proveli u izoliranom budističkom samostanu u Nepalu na
5000 metara nadmorske visine, vjerojatno znate da ga je utjelovio Sylvester
Stallone. Međutim, put od lokalnog philadelphijskog krkana do boksačkog prvaka
svijeta nije bio lagan ni za Rockyja ni za Stallonea. Stallone se prije svega morao
boriti sa svojom usnicom koja mu uporno bježi u stranu u stilu Franje Tuđmana.
Kao da to nije dosta, opće su poznati njegovi problemi s engleskim jezikom i
pričanjem općenito, zbog čega mu se većina rečenica u filmovima svodi na „yo
Adrian“ (Rockyjeva žena i sestra njegovog best frenda) i „you know what i mean.“
Lik kojega je utjelovio je imao cijelu lepezu problema –
morao je hvatati kokoš, koristio je svinjske polovice umjesto vreće za
boksanje, a manje-više svi ljudi koje voli su umrli. Između svih tih osobnih
borbi i tragedija našao je vremena i za boksanje. Filmovi su koncipirani na
način da u svakom ima nekog velikog, glavnog protivnika, s kojim se obračunava
u maratonskoj i krvavoj šori što uvijek predstavlja veliko finale filma. U šest
nastavaka imao je pet takvih protivnika, a ovo je njihova rang lista.
5. Mason "The Line" Dixon – Rocky Balboa
Radi se o najnovijem nastavku, koji je definitvno napravio
kvalitativni iskorak u odnosu na neke prošle. Međutim, Rockyjev protivnik iz
tog filma je na začelju ove liste. On je Mason „The Line“ Dixon, a osim glupog nadimka ne može se pohvaliti apsolutno ničim.* Gospodin
Linija je prvak teške kategorije koji nema pravog protivnika pa se počinju
pitati kako bi prošao u borbi sa starim prvacima. Možda je to zapravo kritika
današnje teške kategorije u kojoj jedan ili dva borca dominiraju te nemaju
pravu konkurenciju, a onih malo izazivača pobjeđuju rutinski u dosadnim
mečevima (braća Kličko? Ma nikako). Uglavnom, frajer je toliki jazavac da jedva
pobjeđuje 60-godišnjeg Rockyja na bodove. Dakle, logično je zaključiti da bi ga
Rocky iz najboljih dana jednom rukom samljeo k'o meso za sarmu. Samim time,
zaslužuje začelje ljestvice.
*Linija Mason-Dixon simbolizira kulturološku granicu između sjevernih i južnih američkih saveznih država. Prevedeno na hrvatski, zamislite boksački nadimak tipa Željko "Tunel Sveti Rok" Mavrović.
4. Tommy Gunn – Rocky V
Tipični američki ljakse iz, po mom sudu, najlošijeg
nastavka. U početku filma dolazi kao jadnik iz disfunkcionalne obitelji do
Rockyja koji mu postaje trener i duhovni vođa, zbog čega zanemaruje čak i vlastitog
sina. S vremenom se Tommy odmetne i postane prvak. Međutim, njegovprotivnik u meču za pojas je postao prvak
samo zato što se Rocky umirovio. Budući da Rocky ne želi u ring, Tommy ga
izaziva na ulični fajt pored birtije, gdje stari ulični štemer Rocky, naravno,
pobjeđuje. Tommy Gun se prije svega ističe imenom (Tommy Gun je nadimak za
automatskupušku Thompson). Osim tipičnog
redneck nadimka koji mu je zapravo
ime, ima fudbalerku i opasan višak testosterona. Radi se o tipu čovjeka koji
dođe u birtiju na kavu i potuče se s nekim jer ga krivo pogleda.
3. Apolo Creed – Rocky i Rocky II
Originalni protivnik u prva dva filma. Radi se o nekakvoj
kopiji Muhammada Alija, koji pleše oko protivnika i napada jakim i preciznim
udarcima. Pritom je veliki showman, u
čemu je ponekad bahat i iritantan zbog
čega publika i staje na stranu dečka iz kvarta Rockyja. U trećem nastavku postaje
Rockyjev trener i najbolji prijatelj, a u četvrtom umire od udaraca pobjednika
ovog izbora. Rocky ga pobjeđuje u drugom nastavku nokautom u 15. rundi nakon
što obojica završe na podu, a pobjeđuje onaj koji ustane. Uglavnom, lik koji mi
nije nimalo simpatičan – radi se o tipičnom wannabe zabavnom Afroamerikancu na tragu Martina Lawrencea i njemu sličnih navodnih
komičara. Dodatne bodove dobiva zbog očigledne fizičke sličnosti s Josephom Konyjem, ali to je dovoljno samo za treće mjesto.
2. Clubber Lang – Rocky III
Borac koji zaslužuje drugo mjesto jer je uspio nokautirati
Rockyja i to u drugoj rundi. Istina je da je Rocky u tom trenutku (kao i uvijek)
imao lijepu kolekciju osobnih problema i nije bio u najboljoj formi, ali
pobjeda se broji. Borac koji podsjeća na Tysona, sirov je ali vrlo učinkovit i
pobjednike baca na pod devastirajućim udarcima u ranoj fazi borbe. Odrastao je
na ulici zbog čega se baš i ne odlikuje nekim lijepim manirama. Vrlo opasnim ga
čini i kombinacija irokeze i brade koja protivnicima tjera strah u kosti. Naravno,
Rocky je nakon instrukcija nekadašnjeg rivala Apolla u uzvratu lakoćom razbio Langa.
Međutim, to mu ne oduzima drugo mjesto. Glumac koji ga je utjelovio je poznat
kao Mr.T., a dodatni bodovi za Langa idu jer se gospodin T. pojavio u TV prodaji
gdje je reklamirao magični pribor za pripremu hrane.
1.Ivan Drago – Rocky IV
Stallone je u drugoj polovici 80-ih očito odlučio raditi u
službi američke politike pa je napravio dva filma u kojima prikazuje Ruse kao
nemilosrdne ubojice bez ikakvih emocija. Jedan je Rambo III, a drugi naravno
Rocky IV. Iako se radi o očiglednoj američkoj propagandi, ona nije uspjela
umanjiti veličinu i moć ruskog boksača Ivana Drage koji je pobjednik izbora za
najjačeg Rockyjevog protivnika. Utjelovio ga je legendarni Dolph Lundgren.
Drago je olimpijski prvak i časnik Crvene armije, boksač koji dominira visinom,
snagom i udarcem puno jačim od posječnoga. Čovjek je bez emocija koji ne priča
mnogo. Točnije, u filmu progovori točno šest puta, što je sasvim dovoljno za
možda i najlegendarniji citat cijelog serijala. Naravno, radi se o intervjuu
nakon borbe u kojoj je ubio Apolla Creeda, kada kaže: „If he dies, he dies.“ Nakon
toga Rocky kreće u osvetnički pohod i pobjeđuje Dragu usred Rusije. Rocky je u
ovom nastavku ostao u Draginoj sjeni i film bi bio puno bolji da je završio
njegovom pobjedom. Pravda je djelomično ispravljena u igrici Rocky Legends, u
kojoj je moguće igrati s Dragom, a koja završava njegovom pobjedom i primanjem
odličja Sovjetskog Saveza. Ivan Drago – heroj, a ne zločinac!
Godina je 1978. – vrijeme je velike inovacije, ali i
vrijeme blokovske podjele svijeta, ljudi trebaju nadu. Njemačka tvrtka Krupp
stvara Bagger 288. Najveće kopneno vozilo, kopač težak 13 500 tona, dug 220 i
visok 96 metara. Njegova neprestana zadaća je dnevno iskopati materijal,
ekvivalent nogometnom igralištu dubokom 30 metara.
Bagger 288 svojom se veličinom i cijenom korištenja
čini sulud i na kraju potpuno neisplativ. Mislim da njegova uloga daleko
nadilazi samo ono za što je stvoren. Od početka vremena, čovjek sanja o
savladavanju prirode i kontroliranju prirodnih pojava. Količina utjecaja ljudi
na svijet i količina transporta zemlje je označila 20. stoljeće dobom čovjeka,
antropocenom. Vjerujem da je Bagger 288 simbol čovjekove vječite težnje
postizanja nemogućeg. Želja za ostvarivanje onoga što nismo sposobni učiniti.
Od špiljskog čovjeka koji je kopljem ubio medvjeda do slanja čovjeka na Mjesec.
Danas, kada su prenapučenost i nedostatak resursa nikad
veći, trebamo Bagger 288 više nego ikad. Jer kad on kopa, on kopa prema
nebesima. On kopa za one koji ne mogu. Svojim kopanjem on otvara put za
budućnost, put za one koji slijede. Bagger 288 je dokaz ljudskog duha koji se
uvijek kretao i uvijek će se kretati naprijed.